ARHITEKTURA I URBANIZAM: DVORCI TRAKOŠĆAN I VELIKI TABOR
CVJETIĆI I USKRSNA JAJA
djedice u našoj učionici
MALI ISUS U JASLICAMA
Tik
Ja sam dječak jako sretan,
ali ponekad malo nesretan.
Igram balun, treniram judo
i u mom životu
sve je baš ludo.
Imam jedan čudan tik,
pa učiteljica skače
na svaki moj krik.
Ne radim to namjerno,
bez toga ne mogu,
ponekad sam dosadan sam sebi,
a i dragom Bogu.
Ovaj Božić želim da to prođe,
da ne ometam učiteljicu,
i da sve na svoje mjesto dođe.
Napisao: Luka Majstrović,4.a
Ja sam dječak jako sretan,
ali ponekad malo nesretan.
Igram balun, treniram judo
i u mom životu
sve je baš ludo.
Imam jedan čudan tik,
pa učiteljica skače
na svaki moj krik.
Ne radim to namjerno,
bez toga ne mogu,
ponekad sam dosadan sam sebi,
a i dragom Bogu.
Ovaj Božić želim da to prođe,
da ne ometam učiteljicu,
i da sve na svoje mjesto dođe.
Napisao: Luka Majstrović,4.a
Jesen
Stigla je jesen prelijepa i žuta,
Žuto lišće nalazimo kraj svakog puta!
Lijepo zeleno otići će sada,
Stiže nam jesen lijepa i blaga!
Prelijepa jesen stiže u naš grad,
Donijeti crveno, žuto njena je stvar.
Plodove lijepe donosi nama kesten, grožđe i orah...
Najbolji okus daje. Ja sam jesen prelijepa i blaga,
Dođite djeco igrajte se sada.
Napisala: Hana Mekić
Stigla je jesen prelijepa i žuta,
Žuto lišće nalazimo kraj svakog puta!
Lijepo zeleno otići će sada,
Stiže nam jesen lijepa i blaga!
Prelijepa jesen stiže u naš grad,
Donijeti crveno, žuto njena je stvar.
Plodove lijepe donosi nama kesten, grožđe i orah...
Najbolji okus daje. Ja sam jesen prelijepa i blaga,
Dođite djeco igrajte se sada.
Napisala: Hana Mekić
Da sam ja učiteljica.....
Da sam ja učiteljica, bila bih dobra, ali i malo zločesta ako me učenici ne bi slušali. Trebali bi pisati puno manje, a crtati puno više. Imali bi samo jednu stranicu za domaći. Imali bi svaki dan tjelesni i likovni. Napravila bih kuhinju i dvoranu. Pripremila bih ih za novi život.
Napisala: Mariela Boko.4.a
Da sam ja učiteljica, bila bih dobra, ali i malo zločesta ako me učenici ne bi slušali. Trebali bi pisati puno manje, a crtati puno više. Imali bi samo jednu stranicu za domaći. Imali bi svaki dan tjelesni i likovni. Napravila bih kuhinju i dvoranu. Pripremila bih ih za novi život.
Napisala: Mariela Boko.4.a
Jesenje jutro
Tapkale mi jutros dvije-tri kapi sive kiše,
došle mi reći da ustajem iz toplog kreveta više.
Došlo je novo vrijeme za rješavati školske probleme
Nema plavog ljeta i žarkog Sunca na vidiku,
jesen crta svoju rumeno-zlatnu sliku.
Nacrtala je tako rano jutros meni
planove za dan cijeli.
Razbudila me ipak mirisom vlažnog zraka i
toplim napitkom zlatnog čaja.
Napisao: Tomislav Šimundić 4.a
. Domovina u srcu
Domovina je naše more i obojenim suncem gore, prelijepe šume i naša voda Domovinom mojom sreća hoda. Domovina moja su price na grani, svi se dive našoj prelijepoj hrani, u majčinom krilu malo dijete sniva dok domovina nad njim bdiva. Domovina moja svima je draga i nikad neću prijeći izvan tvoga praga, prelijepe ribe u moru plavom pjevaju pjesmu o otoku slavnom. Domovina moja kao najljepši cvijet, nju voli cijeli svijet, domovinu moju jako volim i zbog nje ću sve da prebolim. Napisala: Hana Mekić.4.a |
Tko sam ja?
Žuta, crvena, smeđa boja, najdraža je moja. Najviše volim kišu i ne volim tišinu, U meni ima puno blagdana, kao na primjer rođendana. Mene svatko voli, jer ja volim poli. Ako želite doznati tko sam ja, odmah mi dodajte vrući čaj. Ispričat ću vma ja priču moju, a vi pričajte svoju! Napisala: Paula Topić.4.a |
, IGROKAZ : Najbolji prijatelji
(Bila je subota, i padao je snijeg.)
MARIJETA: Mama, idem vani praviti snjegovića s Franom.
MAMA: Dobro!
FRANE:Tata, idem vani praviti snjegovića s Marijetom.
TATA: Dobro!
MARIJETA: Hej ,Frane.
FRANE: Hej, Mare.
MARIJETA: Hajdemo praviti snjegovića. Ja ću napraviti ženksog snjegovića.
FRANE: ja ću muškog.
(Frane i Marijeta su napravili tijela za muškog i ženskog snjegovića).
FRANE: Idem po šljunak za lice, hoću i tebi donijeti?
MARIJEA: Može, idem ja po mrkve i grane, hoću i tebi donijeti?
FRANE: Može, hvala.
(Marijeta i Frane su donijeli mrkve, šljunak i grane).
MARIJETA: Evo, ja sam napravila svog snjegovića, a ti?
FRANE: Također.
MARIJETA: Haha, ti nisi stavio ruke na snjegovića!
FRANE (namršteno): Ni ti ga nisi puno bolje napravila, tvoj ženski snjegović nema usta.
MARIJETA: Upps! Slučajno sam ti srušila glavu. Kada bolje razmislim, namjerno sam to napravila!
FRANE: Upps! Namjerno sam ti srušio glavu i trbuh.
MARIJETA: Ja se više neću prepirati s tobom! Idem kući!
FRANE: BOK! (ljuto)
(Frane i Marijeta su na kraju promislili i shvatili da nije lijepo to što su napravili. Frane je krenuo k Marijetinoj kući, da joj se ispriča.)
FRANE: Oprosti, nije bilo u redu što sam ti napravio,
MARIJETA: Oprošteno, no nije bilo u redu ono što sam ja tebi napravila.
FRANE: Nema veze. Opet prijatelji?
MARIJETA: Naravno!
(Marijeta i Frane se više nikad nisu svađali i postali su najbolji prijatelji.)
Napisala: Paula Topić.4.a
(Bila je subota, i padao je snijeg.)
MARIJETA: Mama, idem vani praviti snjegovića s Franom.
MAMA: Dobro!
FRANE:Tata, idem vani praviti snjegovića s Marijetom.
TATA: Dobro!
MARIJETA: Hej ,Frane.
FRANE: Hej, Mare.
MARIJETA: Hajdemo praviti snjegovića. Ja ću napraviti ženksog snjegovića.
FRANE: ja ću muškog.
(Frane i Marijeta su napravili tijela za muškog i ženskog snjegovića).
FRANE: Idem po šljunak za lice, hoću i tebi donijeti?
MARIJEA: Može, idem ja po mrkve i grane, hoću i tebi donijeti?
FRANE: Može, hvala.
(Marijeta i Frane su donijeli mrkve, šljunak i grane).
MARIJETA: Evo, ja sam napravila svog snjegovića, a ti?
FRANE: Također.
MARIJETA: Haha, ti nisi stavio ruke na snjegovića!
FRANE (namršteno): Ni ti ga nisi puno bolje napravila, tvoj ženski snjegović nema usta.
MARIJETA: Upps! Slučajno sam ti srušila glavu. Kada bolje razmislim, namjerno sam to napravila!
FRANE: Upps! Namjerno sam ti srušio glavu i trbuh.
MARIJETA: Ja se više neću prepirati s tobom! Idem kući!
FRANE: BOK! (ljuto)
(Frane i Marijeta su na kraju promislili i shvatili da nije lijepo to što su napravili. Frane je krenuo k Marijetinoj kući, da joj se ispriča.)
FRANE: Oprosti, nije bilo u redu što sam ti napravio,
MARIJETA: Oprošteno, no nije bilo u redu ono što sam ja tebi napravila.
FRANE: Nema veze. Opet prijatelji?
MARIJETA: Naravno!
(Marijeta i Frane se više nikad nisu svađali i postali su najbolji prijatelji.)
Napisala: Paula Topić.4.a
,
Moja lijepa domovina
Domovina je najveća rijeka što se u beskraj pruža,
domovina je plavo nebo što ga krase zrake Sunca.
Domovina je leptir šarenih boja,
domovina je kapljica kiše u ranu zoru.
Domovina je cvijet koji je lijep,
domovina je zelena gora gdje se igraju djeca.
Domovina je plavo more gdje žive ribe,
domovina je zlatni mjesec što sjaji u noći.
Domovina je sunce što nam žute zrake šalje,
domovina je stablo gdje dozrijevaju voćke,
Domovina je veliko grmlje gdje se kriju mravi,
domovina je u srcu i nikad je ne bih dala.
Napisala: Ajna Mešinović, 4.a
Moja lijepa domovina
Domovina je najveća rijeka što se u beskraj pruža,
domovina je plavo nebo što ga krase zrake Sunca.
Domovina je leptir šarenih boja,
domovina je kapljica kiše u ranu zoru.
Domovina je cvijet koji je lijep,
domovina je zelena gora gdje se igraju djeca.
Domovina je plavo more gdje žive ribe,
domovina je zlatni mjesec što sjaji u noći.
Domovina je sunce što nam žute zrake šalje,
domovina je stablo gdje dozrijevaju voćke,
Domovina je veliko grmlje gdje se kriju mravi,
domovina je u srcu i nikad je ne bih dala.
Napisala: Ajna Mešinović, 4.a
Jesen
Jesen ima žuti čarobni kist, s njim oboja skoro cijelu prirodu, svaki zeleni list. Draga joj je i tmurna, siva boja, Dok plavim nebom putuje, sve bijele oblake oboja. Ne voli plavu boju, a ja je volim. Ne voli zelenu boju, a ja je volim. Zbog toga ja tu dosadnu jesen, baš nikako ne mogu da zavolim! Napisala: Paola Čović.4.a |
Lijepa naša
Živim uz more moje domovine posvuda je divna priroda, more, gore i planine Tu snivaju i počivaju naši stari, a za dragu nam domovinu i život su brojni dali. Volim svu snagu koju ona ima, molim za mir i sreću danu nam svima. Čuvajmo domovinu kao cvijet, jer ona je naš svijet! Napisala: Marijeta Maričić. 4.a |
Na putu do Maštograda
Jednog sunčanog dana na putu do Maštograda srela sam knjigu "Mia i ja". Ja kao Mia ima super maštu u kojoj se govori o vilenjacima i vilama. Kao Mia svladaš puno prepreka, recimo: letenje na konju i ima ih još mnogo. Na putu do Maštograda su rijeke, šume, ptice...Maštograd je kao dvorac iz bajki okružen cvijećem koje pleše, životinjama koje pričaju i pticama koje pjevaju. U Maštogradu sve možemo, a u stvarnosti baš i ne.
Napisala: Lea Piljić.4.a
Jednog sunčanog dana na putu do Maštograda srela sam knjigu "Mia i ja". Ja kao Mia ima super maštu u kojoj se govori o vilenjacima i vilama. Kao Mia svladaš puno prepreka, recimo: letenje na konju i ima ih još mnogo. Na putu do Maštograda su rijeke, šume, ptice...Maštograd je kao dvorac iz bajki okružen cvijećem koje pleše, životinjama koje pričaju i pticama koje pjevaju. U Maštogradu sve možemo, a u stvarnosti baš i ne.
Napisala: Lea Piljić.4.a